Pred šuševskim kaštelom su u velikom šatoru i pod suncobrani bili smješćeni gosti, ki su jur u velikom broju došli na svetu mašu u pol desetoj. Ovu je služio fra Zoran Tadić a muzički su ju oblikovali Chori uniti ovput pod peljanjem Ferija Fellingera i kantora Štefana Grubića.

Po kratkoj pregradnji je počeo svetačni akt s premijerom. Novoutemeljeni Šuševski tamburaši pod peljanjem Gizele Čenar – svi člani su porijeklom iz Šuševa odnosno usko povezani sa selom – su imali prvi nastup i to veljek s instrumentalnom verzijom Freude, schöner Götterfunken.

Pod peljanjem moderatorov Nicole Zeichmann-Omischl i Clemensa Totha je slijedilo pet kolov razgovorov. U prvom je načelnik i peljač komiteta 800 ljet Šuševo Martin Karall na kratki predstavio projekte ki su jur realizirani i ki su još predvidjeni za ovo jubilarno ljeto. Tako je spomenuo Käthe Sasso mjesto, ko je prvo po ženi imenovano mjesto u općini.

U drugom kolu su bivši seoski predstojniki predstavili dogodjaje ki su bili u prošli 25-ti ljeti. Ovde je došlo do podbadanja Crikve. Polag Štefana Bančića ne bi bio moguć ta dugoljetni ugovor za osnovnu školu, koga su ončas dostignuli s Tomom Krojerom. Isto tako si je željio da dojde u Šuševo opet farnik ki to živi ča prodikuje. A Tomi Palatin si za budućnost sela želji med drugim, da Šuševski tamburaši nadalje postoju.

U tretom kolu je najstarlji Šuševac Viktor Ratašić povidao kako je išlo mladini po Drugom svitskom boju u pogledu na fešte i zabave. Na jako šaljiv način je opisao, da je natura svakoga dopeljala u ranoj zori opet domom u Šuševu. Kritički je napomenuo veliki porast cijenov a završio je svoje razlaganje s apelom, da se na školske zgrade ne zapiše ime škole nego budućnost.

Slijedio je razgovor s daljnjim svidokom vrimena i to potomcem bivših vlasnikov kaštela obitelji Vogt. On je spomenuo kako je rado došao u Šuševo. Zbog deficitarnoga djelovanja seljačtva, su oni 1952. ljeta ali prodali kaštel i vjerojatno zbog toga se u obnavljanje kaštela nije investiralo. Jako se je tužio, da već ne postoji ta lipi park, ki je bio oko kaštela.

Poslidnje kolo su bili aktualni političari. Kot prvi je sin sela Niki Berlaković upozorio na važnost većjezičnosti. Zemaljski savjetnik Heinrich Dorner je u zabavnom govoru spomenuo svoje doživljaje na jako dužičkom slavlju kotarskoga pišačenja ognjobrancev. Naglasio je dodatno, da je cilj Zemlje podupirati i napredovati suživot svih narodnih grup u Gradišću. To ča je kod nas od sebe razumljivo brojni stanovniki Austrije ne moru razumiti.

Slično je argumentirala i Anja Haider-Wallner. Uz same pineze da su i ljudi važni za obdržanje kulture. Ali Zemlja ne more to nadomjestiti, ča kani Savez skratiti. Da se rado i intenzivno svečuje u Gradišću je i ona spomenula: „U Gradišću postoji velika šarolikost, a to kaže i činjenica da se zajedno pije (orig: saufen geht) prik stranačkopolitičkih granic.”

Po narizanju jubilarne torte su slijedile gradišćanskohrvatska i gradišćanska himna. Pomašnicu je oblikovao MV Draßmarkt a u dvi otpodne je počeo kulturno-folklorni program koga je otvorio narašćaj Hajdenjakov s dvimi tanci. Po predstavi osnovne škole Veliki Borištof kade su med drugim recitirali pjesmice su pokazali najmanji člani Hajdenjakov još jedan tanac i po kratkom spletu vinskih jačak i aktivni.

Oficijelni završetak priredbe je bio po tomboli, kada su pustili tri balone ki su kazali 800 u zrak.

Kristijan Karall